Sredinom 70-ih godina, u vrijeme širenja postmodernističke misli u svijetu, u Hrvatskoj je izgrađeno više zgrada Elektre koje u kontekstu onodobnih 'stilskih' strujanja možda najranije reflektiraju utjecaje Blakeovih i Jencksovih ideja u nas. I dok građevina u ulici Kršnjavoga u Zagrebu arhitekta Milana Šosteriča (natječaj iz 1973.) označava gotovo potpuni odmak od Corbusierovih postavki, a tek nešto umjereniji postmoderni prosede pokazuje karlovačka Elektra Dražena Posaveca (1976.-1978.), arhitekt Boris Krstulović projektira svoje građevine u smislu kasnog modernizma. U toj skupini njegovih realizacija ističu se upravno-pogonski kompleksi Elektroslavonije u Osijeku (1967.-1971.) i Slavonskome Brodu (1972.–1981.), te poslovno-pogonska zgrada Elektre u Varaždinu (1974.-1977.), kojoj Ivo Maroević pripisuje atribute 'novoga kubizma'. Iako je riječ o nizu građevina slične namjene, Krstulović na pojedinim lokacijama iz konteksta i specifičnog zadatka izvlači uvijek nešto novo, posebno u istraživanju odnosa unutarnjeg i vanjskog prostora. U Slavonskom Brodu intervenira u samom središtu grada, u već postojeće staro urbano tkivo, a u Osijeku gradi na periferiji, u zoni lake industrije bez snažnijih mogućnosti referiranja na tada još neizgrađeni neposredni okoliš.